
Intervju za Ilustrovanu Politiku
Muškarci, seks i njihovi "problemi"
1. Koliko nam je seksa dovoljno?
- Ljudski organizam najviše benefita ima kada se seks praktikuje 2-3 puta sedmično. Ta mera je najbolja za psihofizičko zdravlje. Ipak, bitnije od svega toga jeste sa kojim emocijama ulazimo u neku seksualnu aktivnost, kakve su iste tokom trajanja seksa, kao i posle toga. Ukoliko su pozitivne sve vreme, onda govorimo o dobrom seksu. To znači da ćete, čak i ako ne održavate gorenavedenu meru, imati koristi od seksa ukoliko mu pristupite iz pozitivnog moda. Ljudi se razlikuju po potrebama za seksom, pa je najrazumnije reći da svako treba da izgradi svoju zadovoljavajuću seksualnu priču, ne obazirući se na spoljne norme. Ovo poslednje uvek uključuje osvešćivanje na ljubavnom-seksualnom planu.
2. Šta je uzrok seksualne nemoći kod muškaraca?
- Psihijatri i psiholozi koji se bave ovom tematikom izbacili su iz upotrebe termin „potencija“ jer se on odnosio na moć, snagu muškarca, ali gubitak erekcije ili slabost seksualne želje ne implicira po default - u da je muškarac manje snažan ili manje muško... Zato je uveden termin „erektilna disfunkcija“ sa ciljem da se muškarac oslobodi tog nepotrebnog diskvalifikujućeg termina i otvori prostor za uspešnije rešavanje problema.
Uzroci mogu biti organski, psihogeni ili kombinovani. Organski najčešće uključuju neku fizičku akutnu ili hroničnu bolest, u neurološkoj, hormonalnoj, vaskularnoj ili uro-genitalnoj sferi. Korišćenje određenih sintetskih lekova i preparata, poput antidepresiva, antipsihotika ili protiv visokog pritiska, zatim alkohola, droga itd., mogu negativno uticati na seksualni život.
U psihogene uzroke najčešće spadaju: stres (na poslu ili kod kuće), umor, depresija, generalizovana anksioznost, anksioznost prilikom nastupa, prethodne traume (na primer, seksualno silovanje), nisko samovrednovanje, različite emocionalne blokade, loš partnerski odnos, nedostatak ljubavi u vezi, neprijateljski stav prema partneru, nedostatak fizičke privlačnosti, loša seksualna socijalizacija, religiozno vaspitanje, nerealna očekivanja, odsustvo pravih uslova, nedostatak uzbuđenja i sl.
3. Koliko su za seksualnu disfunkciju bitne psihološke blokade?
Gotovo da uvek postoji neka psihološka blokada, otpor, strah koji utiče na razvoj seksualne disfunkcije. Ali, ona se ponekad može stvoriti "sama od sebe" - kada muškarac ulazi u seks bez posebne želje, kada je premoren ili emotivno istrošen, pod uticajem alkohola i sl., pa gubitak erekcije u tim okolnostima pokreće sumnju u sebe i sopstvenu erekciju/ uzbuđenje.
Tada se često pojavljuju pitanja poput: Šta nije u redu sa mnom, da li sam postao impotentan, šta ako ona to primeti i raskine sa mnom zbog toga, šta da radim kada sledeći put budemo imali odnos itd…
Ta pitanja dovode do negativne anitipacije budućeg seksualnog susreta, pa neki muškarci kreću u pravcu izolacije, a drugi se bore sopstvenim snagama, često uz pomoć dopinga - lekova za erektilnu disfunkciju.
Nijedan od ta dva pristupa nije delotvoran: prvi jer osoba zatvara put rešavanja poteškoća, a drugi jer osoba bira neadekvatan način da se suoči sa njima.
4. Da li se muškarac povlači iz seksualnog odnosa zbog hormonskog statusa u zrelom dobu?
Ne, kod muškarca nemamo promene u hormonskom statusu, kao što je to slučaj sa ženama, i zbog toga je besmisleno govoriti o andropauzi ili hormonalnom disbalansu. Psihogeni momenat i stil života daleko su presudniji za povlačenje muškarca iz seksualnog odnosa.
5. Zašto muškarac koji je čitavog života bio seksualno aktivan, odjedanput više nema seksualnu želju?
- Ništa se ne dešava na taj način, treba vremena da bi se muškarac isključio iz seksualnog života. To podrazumeva da su neke druge brige i stres ušli u njegov život, pa je seks ispao sa liste prioriteta. Znači, ono što na površini deluje da je došlo preko noći, najčešće krije dublje razloge. Treba ih otkriti, jer što čovek duže apstinira od seksa, on se tada navikne na svoju "aseksualnost". Održavanje seksualnog života uključuje mentalnu higijenu, koju treba praktikovati svakodnevno, poput tuširanja - treba izdvojiti vreme za resetovanje sopstvene duše.
6. Kako prepoznati da se iza nezainteresovanosti muškarca za seks, krije devijantnost (i koja)?
- Ljudi najčešće ne umeju sami to da prepoznaju. Kada kola krenu nizbrdo, potrebna im je pomoć stručnjaka.
Nije svaka nezainteresovanost za seks problematična. Svako ima periode u životu kada ga seks manje zanima, obično radi stresa, gubitka drage osobe, bolesti, kratkih rokova za poslovne obaveze i slično. Ali, to su periodi, koji dođu i prođu.
Međutim, ako se npr. osoba konstantno krije iza posla i govori da nema vremena za seksualni život, onda je to problematično.
Najčešće je u pozadini stres, depresija, ali iz mog iskustva u radu sa klijentima, to je obično strah vezan za seksualnu aktivnost koji nije razrešen još iz mladosti. Većina vuče sa sobom tu nesigurnost na seksualnom planu, ali nikako da joj pristupi na razuman način. Obično se pomažu lekovima i tako veštački održavaju sebe u seksu ili rade sve na drugim poljima kako bi zadovoljili partnerku i time kompenzovali seksualnu neadekvatnost.
Bolji put je stvoriti iskren i autentičan odnos prema seksualnosti i partneru, ali bez psihoseksualnog terapeuta to je praktično nemoguća misija za njih.
Svako ko izbegava da produbljuje seksualni život kroz ljubav i intimnost, povećava svoju devijantnost, bilo da je to zavisnost od masturbacije, pornografije, flerta ili anonimnog seksa.
Takođe, srećemo i fetišiste, voajere, egzibicioniste, ljude koji često posećuju prostitutke itd.
Seksualni nagon uvek nađe svoje razrešenje i zato, ako mu ne damo pravi smer i ne otvorimo se ka ljubavi, on dobija krivu putanju koja “sakati” ljudsku dušu.
7. Šta određuje seksualnu kompatibilnost partnera?
- Ništa, takvo nešto ne postoji. Do kompatibilnosti se stiže kada partneri otvoreno razgovaraju o svojim potrebama i željama. Ne treba ostati na tim zabludama da nam neko više ili manje odgovara u seksu, već treba raditi na tome da oba partnera spoznaju svoju moć na tom planu, odnosno da istraživačkim pristupom pomeraju svoje granice, koje su bile postavljene zbog seksualnih mitova i predrasuda.
Muškarci, seks i njihovi "problemi"
1. Koliko nam je seksa dovoljno?
- Ljudski organizam najviše benefita ima kada se seks praktikuje 2-3 puta sedmično. Ta mera je najbolja za psihofizičko zdravlje. Ipak, bitnije od svega toga jeste sa kojim emocijama ulazimo u neku seksualnu aktivnost, kakve su iste tokom trajanja seksa, kao i posle toga. Ukoliko su pozitivne sve vreme, onda govorimo o dobrom seksu. To znači da ćete, čak i ako ne održavate gorenavedenu meru, imati koristi od seksa ukoliko mu pristupite iz pozitivnog moda. Ljudi se razlikuju po potrebama za seksom, pa je najrazumnije reći da svako treba da izgradi svoju zadovoljavajuću seksualnu priču, ne obazirući se na spoljne norme. Ovo poslednje uvek uključuje osvešćivanje na ljubavnom-seksualnom planu.
2. Šta je uzrok seksualne nemoći kod muškaraca?
- Psihijatri i psiholozi koji se bave ovom tematikom izbacili su iz upotrebe termin „potencija“ jer se on odnosio na moć, snagu muškarca, ali gubitak erekcije ili slabost seksualne želje ne implicira po default - u da je muškarac manje snažan ili manje muško... Zato je uveden termin „erektilna disfunkcija“ sa ciljem da se muškarac oslobodi tog nepotrebnog diskvalifikujućeg termina i otvori prostor za uspešnije rešavanje problema.
Uzroci mogu biti organski, psihogeni ili kombinovani. Organski najčešće uključuju neku fizičku akutnu ili hroničnu bolest, u neurološkoj, hormonalnoj, vaskularnoj ili uro-genitalnoj sferi. Korišćenje određenih sintetskih lekova i preparata, poput antidepresiva, antipsihotika ili protiv visokog pritiska, zatim alkohola, droga itd., mogu negativno uticati na seksualni život.
U psihogene uzroke najčešće spadaju: stres (na poslu ili kod kuće), umor, depresija, generalizovana anksioznost, anksioznost prilikom nastupa, prethodne traume (na primer, seksualno silovanje), nisko samovrednovanje, različite emocionalne blokade, loš partnerski odnos, nedostatak ljubavi u vezi, neprijateljski stav prema partneru, nedostatak fizičke privlačnosti, loša seksualna socijalizacija, religiozno vaspitanje, nerealna očekivanja, odsustvo pravih uslova, nedostatak uzbuđenja i sl.
3. Koliko su za seksualnu disfunkciju bitne psihološke blokade?
Gotovo da uvek postoji neka psihološka blokada, otpor, strah koji utiče na razvoj seksualne disfunkcije. Ali, ona se ponekad može stvoriti "sama od sebe" - kada muškarac ulazi u seks bez posebne želje, kada je premoren ili emotivno istrošen, pod uticajem alkohola i sl., pa gubitak erekcije u tim okolnostima pokreće sumnju u sebe i sopstvenu erekciju/ uzbuđenje.
Tada se često pojavljuju pitanja poput: Šta nije u redu sa mnom, da li sam postao impotentan, šta ako ona to primeti i raskine sa mnom zbog toga, šta da radim kada sledeći put budemo imali odnos itd…
Ta pitanja dovode do negativne anitipacije budućeg seksualnog susreta, pa neki muškarci kreću u pravcu izolacije, a drugi se bore sopstvenim snagama, često uz pomoć dopinga - lekova za erektilnu disfunkciju.
Nijedan od ta dva pristupa nije delotvoran: prvi jer osoba zatvara put rešavanja poteškoća, a drugi jer osoba bira neadekvatan način da se suoči sa njima.
4. Da li se muškarac povlači iz seksualnog odnosa zbog hormonskog statusa u zrelom dobu?
Ne, kod muškarca nemamo promene u hormonskom statusu, kao što je to slučaj sa ženama, i zbog toga je besmisleno govoriti o andropauzi ili hormonalnom disbalansu. Psihogeni momenat i stil života daleko su presudniji za povlačenje muškarca iz seksualnog odnosa.
5. Zašto muškarac koji je čitavog života bio seksualno aktivan, odjedanput više nema seksualnu želju?
- Ništa se ne dešava na taj način, treba vremena da bi se muškarac isključio iz seksualnog života. To podrazumeva da su neke druge brige i stres ušli u njegov život, pa je seks ispao sa liste prioriteta. Znači, ono što na površini deluje da je došlo preko noći, najčešće krije dublje razloge. Treba ih otkriti, jer što čovek duže apstinira od seksa, on se tada navikne na svoju "aseksualnost". Održavanje seksualnog života uključuje mentalnu higijenu, koju treba praktikovati svakodnevno, poput tuširanja - treba izdvojiti vreme za resetovanje sopstvene duše.
6. Kako prepoznati da se iza nezainteresovanosti muškarca za seks, krije devijantnost (i koja)?
- Ljudi najčešće ne umeju sami to da prepoznaju. Kada kola krenu nizbrdo, potrebna im je pomoć stručnjaka.
Nije svaka nezainteresovanost za seks problematična. Svako ima periode u životu kada ga seks manje zanima, obično radi stresa, gubitka drage osobe, bolesti, kratkih rokova za poslovne obaveze i slično. Ali, to su periodi, koji dođu i prođu.
Međutim, ako se npr. osoba konstantno krije iza posla i govori da nema vremena za seksualni život, onda je to problematično.
Najčešće je u pozadini stres, depresija, ali iz mog iskustva u radu sa klijentima, to je obično strah vezan za seksualnu aktivnost koji nije razrešen još iz mladosti. Većina vuče sa sobom tu nesigurnost na seksualnom planu, ali nikako da joj pristupi na razuman način. Obično se pomažu lekovima i tako veštački održavaju sebe u seksu ili rade sve na drugim poljima kako bi zadovoljili partnerku i time kompenzovali seksualnu neadekvatnost.
Bolji put je stvoriti iskren i autentičan odnos prema seksualnosti i partneru, ali bez psihoseksualnog terapeuta to je praktično nemoguća misija za njih.
Svako ko izbegava da produbljuje seksualni život kroz ljubav i intimnost, povećava svoju devijantnost, bilo da je to zavisnost od masturbacije, pornografije, flerta ili anonimnog seksa.
Takođe, srećemo i fetišiste, voajere, egzibicioniste, ljude koji često posećuju prostitutke itd.
Seksualni nagon uvek nađe svoje razrešenje i zato, ako mu ne damo pravi smer i ne otvorimo se ka ljubavi, on dobija krivu putanju koja “sakati” ljudsku dušu.
7. Šta određuje seksualnu kompatibilnost partnera?
- Ništa, takvo nešto ne postoji. Do kompatibilnosti se stiže kada partneri otvoreno razgovaraju o svojim potrebama i željama. Ne treba ostati na tim zabludama da nam neko više ili manje odgovara u seksu, već treba raditi na tome da oba partnera spoznaju svoju moć na tom planu, odnosno da istraživačkim pristupom pomeraju svoje granice, koje su bile postavljene zbog seksualnih mitova i predrasuda.